Izložba je inače jedan od središnjih događaja Europskog festivala dizajna, koji su ove godine organizirali slovenska Fundacija Brumen i European Design Federation, organizacija koja stoji iza uglednih EDAwards. Izložba Eccentricity – Design from the off-centre, čiji kustoski tim čine Marko Golub (glavni kustos), Slavimir Stojanović, Bojan Hadžihalilović, Vanesa Prodanović, Nataša Vuga i Tanja Radež, tematizira suvremeni dizajn i historijsko nasljeđe dizajna nekadašnjih jugoslavenskih republika kroz tematsku optiku radikalnih, nekonvencionalnih pristupa u oblikovanju koji namjerno krše etablirane standarde, dovode u pitanje ili čak izokreću naše predodžbe o tome što je dizajn i što su vizualne komunikacije. Koncept izložbe orijentiran je oko dva srodna pojma – eccentricity i off-centre – kako bi u isti mah označio i karakter samih kreativnih postupaka koje izložba obuhvaća, i poziciju naših dizajnerskih kultura u odnosu na takozvane centre, na ono što obično nekritički podrazumijevamo kao uzor, izvorišta ili glavne struje dizajna u povijesti i danas.

Drugim riječima, umjesto da se pozicioniramo prema nesumnjivo jakim („zapadnim“) tradicijama tipografije, plakata, ilustracije, oblikovanja knjiga, oglašavanja i slično, ova izložba suočava nas s djelima koja nose snažni koncepti i provokativne komunikacijske geste realizirane kroz širok spektar medija i pristupa, a koje sve vode razumijevanju dizajna kao refleksivne, diskurzivne prakse, takve koja onkraj métiera i vještine ima što za reći o komunikaciji samoj, o društvenim okolnostima u kojima nastaje, o javnom prostoru i valovima koje pokreće u njemu, i ponajviše – o nama samima.

Izložba uključuje radove više od stotinu dizajnera, studija i umjetnika iz Hrvatske, Slovenije, Srbije i Bosne i Hercegovine: Ansambl, arnoldvuga+, Mihajlo Arsovski, Žiga Artnak, Bachrach & Krištofić, Ferenc Baráth, Jure Brglez, Jože Brumen, Ajdin Bašić, Boris Bućan, Branko Bačanović – Bambi, Bilić_Müller studio, Lana Cavar, Nenad Cizl, Vanja Cuculić, Eduard Čehovin, Tanja Devetak, Dario Dević, Branislav Dobanovački, Majda Dobravec Lajovic, Borivoj Dovniković Bordo, Nedeljko Dragić, Dejan Dragosavac, Sandro Drinovac, Zoran Đukić, Fabrika, Bojana Fajmut, Orsat Franković, Slavko Furlan, Flomaster, FRANCFRANC, Damir Gamulin, Kostja Gatnik, Greiner & Kropilak, Grupa Ee, Maja Gspan Vičič, Anur Hadžiomerspahić, Dževad Hozo, Damjan Ilić, Mirko Ilić, Aldo Ivančić, Sanja Iveković, Radmila Jovandić Đapić, Mihailo Kalabić, Šejla Kamerić, Matjaž Klopčič, Aleksandra Nina Knežević, Martina Kokovnik, Mladen Kolobarić, Aleksandar Kordić, Čedomir Kostović, Grega Košak, Tomato Košir, Lina Kovačević, Dejan Kršić, Tomaž Kržišnik, Farah Sara Kurnik, Kurt&Plasto, Almir Kurt, Miljenko Licul, Boris Ljubičić, Dušan Mandić, Rok Mar, Saveta Mašić, Slobodan Mašić, Dalibor Martinis, Amer Mržljak, Vedran Mujagić, Ranko Novak, Novi kolektivizem, Tina Ocvirk, Zdravko Papič, Vladimir Perić Talent, Tomo Podgornik, Nejc Prah, Vanesa Prodanović Durmišević, Tanja Radež, Petja Selan, Toni Soprano, Etbin (Edi) Stefančič, Slavimir Stojanović, Studio Imitacija života (Darko Fritz & Željko Serdarević), Studio Laboratorium, Studio Multipraktik, Studio Sonda, Studio Znak, Superstudio, Dorijan Šiško, Škart, Oleg Šuran, Goran Trbuljak, Trio Sarajevo, U.G.F.I.A., Stefan Unković, Borut Vild, Matjaž Vipotnik, Jugoslav Vlahović, Ivana Vučić, Narcisa Vukojević, Marko Vuleta Djukanov, ZEKCrew, Ajna Zlatar, Primož Zorko, Hrvoje Živčić, Gorki Žuvela, Irena Woelle.

Izložba je organizirana u 12 poglavlja. Prvo poglavlje,  Snovi i žudnje bavi se preplitanjem fantazija potrošačkog društva, reklama i brendinga, i stvarnog, svakodnevnog života, a radovi odabrani u ovoj kategoriji obuhvaćaju i nekoliko umjetničkih projekata koji govore jezikom grafičkog dizajna i oglašavanja. Poglavlje Bijeli šum predstavlja radove u kojima dizajneri ulaze u javni prostor posve svjesni njegove slojevitosti, u materijalnom, simboličkom i komunikacijskom smislu, aktivno prisvajaju zatečeno stanje i čine ga dijelom rada.

Poglavlje Sumrak simbola čini veliki broj dizajnerskih radova u najrazličitijim medijima – od plakata, preko naslovnica časopisa i novina, omota glazbenih albuma do razglednica – koji koriste različite vrste simbola: političkih, religijskih, marketinških, nacionalnih kulturnih itd; i dekonstruiraju ih, subvertiraju, stavljaju ih u neobične kontekste, transformiraju njihova značenja, rekombiniraju ih u vizualne metafore i slično. Poglavlje Uhvaćeni na djelu suočava nas s intrigantnim projektima u kojima sam proces rada postaje neodvojiv dio sadržaja, odnosno onog što se komunicira. Poglavlje Još bolje od stvarnosti predstavlja nam radove koji narušavaju tanku granicu između onog što je u njima prikazano ili komunicirano, i našeg neposrednog okruženja, našeg ovdje i sada.

Poglavlje Dizajn kao događaj baca svjetlo na one dizajnerske projekte koji aktiviraju javni prostor na lucidne i neočekivane načine, kapitalizirajući na osobitostima mjesta na kojima se pojavljuju. Poglavlje Riječ je slika potvrđuje nam, kroz brojne primjere, upravo tvrdnju iznesenu u njegovom naslovu – kako slovo, riječ, verbalna poruka, ima jasnu vizualnu dimenziju koja nadilazi granice jezika i konvencionalnih značenja. Poglavlje Strani predmeti upoznaje nas s predmetima grafičkog dizajna koji se svojim oblikom, formatom, teksturama, itd. toliko odmiču od naših očekivanja da sami po sebi djeluju iznenađujuće, čudno, strano, kao da sasvim ne pripadaju ovom svijetu.

Poglavlje Dezinformacije tematizira grafički dizajn u kontekstu njegove vjerodostojnosti. Svaki medij dizajna, posebno plakati koji su ovdje prikazani, inherentno je vezan za pojam istine po samoj svojoj funkciji informiranja, obavještavanja, itd. Poglavlje Izvrnuto vrijeme vodi nas kroz dizajnerske radove koji tematiziraju vrijeme i različite koncepcije njegovog razumijevanja, tumačenja i vizualne interpretacije. Poglavlje Zrcalo baca nas u svijet odraza i načina na koji nam oni otvaraju druge perspektive na svijet oko nas, na dizajnirane predmete, ali i na nas same.

Posljednje, dvanaesto poglavlje – Začudne slike – otvara nam pogled na magičnu, neobičnu, zagonetnu, uvrnutu, ponekad uznemirujuću, često i iracionalnu stranu dizajna i vizualnih komunikacija. Za profesiju koju se obično opisuje u terminima funkcionalnosti, racionalnosti, svrhovitosti, reda i jednostavnosti, ovo može zvučati kao neki posve nekarakterističan eksces, no to uopće nije slučaj. Neki od najslavnijih povijesnih, pa i recentnih dizajnerskih radova gotovo nedvosmisleno pripadaju ovoj kategoriji, a posebno mjesto u tome zauzimaju kazališni plakati i dizajn glazbenih izdanja.